KAKO PREVAZIĆI DISKRIMINACIJU “IĆ” – KANDIDATA?
- Detalji
- Datum kreiranja: utorak, 06 februar 2018 20:29
- Pogodaka: 8282
Srbi po brojnosti spadaju u veću grupaciju stranaca u Švajcarskoj. Kada su naši prvi sunarodnici došli u ovu zemlju, teško je reći, ali prema raspoloživim podacima Švajcarska je oduvek bila omiljena destinacija naših sunarodnika. Ovu temu je do sada detaljnije istražio profesor mr Živko Marković, koji je značajnim Srbima u Švajcarskoj posvetio I jednu svoju knjigu. Brojne znamenite ličnosti Srbije su neki deo svog života provele u Švajcarskoj, a Mileva Marić I Nikola Pašić su verovatno najpoznatiji medju njima. Na kući u kojoj je Nikola Pašić živeo I danas stoji natpis, koji svedoči o njegovom boravku u Cirihu.
Tokom 2. svetskog rata Švajcarska je postala utočište mnogim intelektualcima i oficirima iz tadašnje Jugoslavije, odnosno Srbije.
Medjutim, ne bih da se bavim ovom temom, jer kako sam već pomenuo, profesor mr Živko Marković je sve to detaljno opisao u svojim delima. Ono o čemu ja želim da pišem jeste angažovanje Srba u političkom životu ove zemlje. Na žalost za razliku od našeg aktivnog učešća na kulturnom I sportskom planu, uloga Srba u političkim zbivanjima Švajcarske je veoma minimalna ili bolje rečeno skoro nikakva. Zvuči možda I previse okrutno, ali je istinito.
Zašto je to tako, razloga je mnogo. Oni koji su 70.- ih I 80.-ih godina dolazili u Švajcarsku, nisu razmišljali o tome da ovde i ostanu. Dolazili su sa ciljem da zarade nešto novaca, kako bi u svom rodnom mestu napravili kuću, kupili traktor, auto I vratili se odakle su došli. Na žalost raspad Jugoslavije I ratna zbivanja su ih u tome omeli. Čak I oni koji su bili blizu ostvarenja svojih snova, za samo nekoliko minuta ili možda sekundi ostali su bez svega što su usnuli. Razbuktali plamen rata I nemilosrdna vojnička čizma, tih 90.- godina gazili su sve pred sobom, pokazujući “posebnu ljubav” prema onim lepo uredjenim kućama I okućnicama.
I upravi tih 90.- ih godina mnogi naši sunarodnici se odlučuju da se trajno nastane u Švajcarskoj, gde posle samačkog života dovode I svoje kompletne porodice. Njima se pridružuju I brojni Srbi izbegli iz ratom zahvaćenih područja u Hrvatskoj, BiH, a nešto kasnije I neki sa KiM. U jednoj takvoj situaciji sve oči su uprte u rodni kraj i Maticu. Organizuju se brojne humanitarne akcije, pomaže se gde je to neophodno. U Švajcarskoj se i dalje samo stanuje i radi. Matica ne čini ništa na planu usmeravanja dijaspore ka njenom aktivnom uključivanju u politički život ove zemlje.
Poslednjih deset – petnaest godina sve veći broj Srba uzima državljanstvo Švajcarske i time postaje njen gradjanin u svakom pogledu. Sticanjem švajcarskog državljanstva otvara se i mogućnost aktivnog učešća u političkom životu ove zemlje. Dobija se mogućnost da se glasa, odnosno bira, ali i da se može biti biran. Neki mladji ljudi, koji imaju i političke ambicije toga su postali svesni i pristupili odredjenim političkim partijama. Medjutim, u sredinama koje su konzervativne i dosta zatvorene prema strancima, napredovanje u političkim partijama je veoma teško, skoro i nemoguće, posebno ako nije obezbedjena baza glasača. Rezultati studije koju su sproveli Nenad Stojanović i Lea Portmann u šest opština u Cirihu tokom izbora u 2014. Godini, pokazuju da postoji « blagi, negativan efekat, ali pak značajan i ponekad odlučujući », kada su u pitanju kandidati sa prezimenima koja nisu tipično Švajcarska
(izvor : https://www.serbinfo.ch/da-li-su-ic-kandidati-diskriminisani/).
I upravo tu, leži razlog zašto i oni koji su pokušali da se aktivno uključe u politički život Švajcarske, nisu uspeli da postignu neki značajniji rezultat. Mnogi su se povukli iz političkog angažovanja upravo jer su razočarani takvim odnosom birača prema njima.
Ta iskustva nam mogu poslužiti i u nekom narednom periodu, a u iznalaženju najboljeg rešenja za naše aktivno uključivanje u politički život. Mišljenja sam da učlanjivanje u postojeće švajcarske političke partije nije pravi put za ostvarivanje naših interesa u ovoj zemlji. Kao mogući izlaz iz takve situacije vidim stvaranje naše jake krovne organizacije, koja bi imala i ulogu predstavnika srpskog naroda u kontaktima sa političkim partijama. Biračko telo od 100'000 glasača, koliko nas sigurno ima u Švajcarskoj sa pravom glasa, sigurno nije zanemarljivo. Nekada i 1 glas odlučuje pobednika. Organizacija koja bi mogla na izborima i referendumima da animira toliko glasača, bila bi jako interesantna za sve političke partije u Švajcarskoj. I upravo na taj način nama Srbima bi se otvorila mogućnost aktivnijeg i značajnijeg učestvovanja u političkim zbivanjima.
Na sličan način funkcionišu Italijani u Švajcarskoj, s tim što su oni organizovani u nekoliko svojih političkih partija (kćerke političkih partija iz Italije), a koje su onda potpisale sporazume o saradnji sa švajcarskim političkim strankama. Taj italijanski model u našem slučaju sigurno ne bi bio najbolje rešenje. S jedne strane umanjuje se biračko telo, a s druge strane to bi dovelo do daljih i dubljih podela medju nama.
Smatram da je ovo tema oko koje bismo trebali u narednom periodu mnogo više da razgovaramo, a sve u cilju da budućim generacijama stvorimo povoljnije uslove za život I rad u ovoj zemlji.
Radenko Simić, Cirih